ponedjeljak, 29. rujna 2008.

Dan nakon izbora ili kuda srljaš Austrijo?

Pogled u današnje novine je za mene osobno bio ŠOK! ŠOK da u zemlji koju SAM JA SAMA izabrala za moju domovinu - toliko ljudi svoje povjerenje pokloni jednoj desnoj partiji. Mišljenja sam da je zdravi patriotizam (rodoljublje) vrlo važna stvar. Pitanje je samo kad jedan zdravi patriotizam prijedje svoju granicu i postane ekstremizam????? U prošlih 100 godina imali smo puno puta mogućnost vidjeti kuda nas to može dovesti - da li se isplatilo i da li nam je to opet cilj???

Ovo se mora znat, ali ORF van vo nebi vako rekal.

Med 40 najboljih općin iz cele Austrije za SPÖ pri izbori za narodni savjet slišu i 6 gradišćansko-hrvatskih općin i 9 nimških gradišćanskih općin. "hrvatske" općine: Rasporak, Kališdrof, Cindrof, Pajngrt, Stinjaki i Klimpuh; U tih općina su jur ili će se pomoću netolerantnoga(ja se svisno nujno izrazin) SPÖ-a hrvatstvo totalno marginalisirat, porinut na zvajnski rub. Konačno uništit. Meru taburicat pak pivo po hrvatsku naručit pak zbogon. Na Fileži ima SP isto apsolutno u općinskon savjetu. Ali u općina još zivi hrvatska rič. Mislin ali da je i hrvatstvo na Fileži zgubjeno, ko se dugoročno etablira nadmoćna SP-većina. U svakoj općine kade SP dominira umira hrvatstvo ili je jur skroz skrsnulo. Na Fileži ali nij još prekasno. Još imamo šancu.

četvrtak, 25. rujna 2008.

Što očekuju Gradisćanski Hrvati od drugih Hrvata i obrnuto

Dobro jutro! Ima radnih dana koji ne počinju sa stresom (kod mene je baš jedan takav). Znači dovoljno vremena za kavicu, kancelarijski trač i razmišljanje. Kad je netko stara purgerica, kao ja, postavlja se pitanje:" Za Boga miloga, što radiš ovdje?" Misli se u Beču, Austriji. Kad nekome u Beču kazeš da se seliš u Burgenland - misle ljudi, tebi nisu sve na broju (ovce, daske ili nešto drugo u glavi). I zapravo meni nisu sve na broju. U početku mog boravka u Austriji (prije ca. 8 godina), bila sam oduševljena gradom, kulturom, sličnosću sa Zagrebom, uopće se nisam osječala "typisch Tschusch" (žao mi je Toni, takve riječi nema u hrvatskom jeziku), nisam niti tražila kontakte sa ljudima iz mog govornog područja i strašno mi je išlo na živce kad me netko pita "jesi ti naša?", a ja njega pitam "jeste vi iz Hrvatske?" - u većini slučajeva ispadne da ja i nisam bas njihova i da se pravim važna(a ja mislim, pa imam se i zašto pravit važna!). Pokusala sam ja i sa posjetom Klubu Gradisćanski Hrvata u Beču, al' tamo opet ja nisam bila NAŠA (ili NJIHOVA kako se vec uzme). I tako s vremenom, mislim ja, "čovjece - ti si ko' Pale sam na svijetu" - nisi niti nasa, niti njihova. I sad se pitam, najozbiljnije, ciji smo mi "dotepenci". Niti Austrijanci (bez obzira na znanje njemačkog jezika, (opet) crvenu putovnicu i "gemeinde Wohnung"), niti Hrvati (ma šta ti nas više razumiješ - kaže moj brat - ti si postala ko Austrijanka, a nismo ni Gradišćanci (fali mi tih 400 godina života na ovom teritoriju). I kako sad da imam sve na broju, kad mi fali osječaj pripadnosti!

ponedjeljak, 22. rujna 2008.

Pozdrav i odzdrav "Bok"

Bok na sve one koji poznaju i one koji ne poznaju taj pozdrav. Zagreb je bio dugo godina unutar Austrije, zatim Austro-Ugarske. Tijekom vremena doselile su se austrijske upravne, vojne i djelomično industrijske strukture, a s njima i utjecaj austrijske (u ophodjenju teatralnije) verzije njemačkog jezika. Gradjanski trgovci prema svojim mušterijama preuzimaju arhaični austrijski pozdrav "Mein Bücken" (Moj naklon), verzija austrijskog njemačkog koja se u Zagrebu iskvareno čitala kao "Majn Bokn". Tijekom vremena paralelno su se razvijale obje verzije tog pozdrava , ali i odzdrava. Tako da se pojavljuje i skraćena verzija BOKN ili NAKLON, a u susretu popraćeno i sa skidanjem šešira. Od tog skraćenog BOKN nastao je tipicno zagrebački pozdrav BOK - sa kratkim "o". Obje verzije, Bokn i Naklon, mogle su se još čuti kod trgovaca pedesetih godina (kao i obraćanje mladicima sa "mladi gospon") ali se kasnije "moj naklon" polako gubi pod utjecajem pridoslica s raznih strana i gubljenjem gradjanskog obiljezja samog grada usred burnog miješanja stanovništva. Pozdrav i odzdrav "BOK" ne postoji niti u jednom drugom hrvatskom gradu. Pozdrav možete upotrijebiti u krugu prijatelja ili poznanika, bez obzira na vašu ili njihovu starost. Bok dečki ili Bok cure! Isto tako i Bok teta Marica! ili Bok gospon Jurica! Pridoslice u Zagreb, pogotovo u zadnjih 20 godina zatekli su pozdrav BOK. Kako često dolaze iz drugih provincijskih kultura, veza s arhaičnim austrijsko-njemačkim pozdravom kod njih nije postojala. Tamo su neki drugi utjecaji bili dominantniji pa odatle "čao", "adio" i sl. U hrvatskim selima se pozdravljalo sa "hvaljen Isus" , a odzdravljalo sa "na vijeke". Javlja se i verzija pozdrava "Bog daj" i odzdrava " s Bogom". A iz razloga straha, da se ne spočitava vezanost za srpski jezik, izbjegava se hrvatski pozdrav i odzdrav "ZDRAVO" , jer je u godinama komunizma bio tipičan pozdrav sa dodatkom druže ili drugarice, i ostavio u ljudskim glavama okus "srpstva" . Šteta. Jer i najljepša katolička molitva počinje sa "Zdravo Marijo".

petak, 19. rujna 2008.

Početak

Začet se kanin zis napomenon: ja pišen hoteć meru po filešku. znači: rekal namesto rekao, ja san a ne ja sam, pitadu namesto pitaju zis jednin nasmesto sa jednim, namesto namesto namjesto itd. Jezikoblog ne dili pamet. On je nedogmatičan. U jezikoblogu se neka zrcalu različne varijante grad.-hr.jezika. Pravoda nij kvar, ako i pišu ljudi iz stare domovine odnosno bivše Jugoslavije. Naši jeziki nisu jednaki, ili ipak dos slični da su razmjerno dobro medjusobno razumljivi. Svaki neka piše kako mu je po volji i kako mu pune. Morete bit i nenadijani i nediplomatski. Ki kani smi bit i trubav. Neke muslave riči ali nisu doslobodjenje. Ali svaki neka se trsi da ne miša nimške ili madjarske riči! Italianske posudnicei kodno štimat, kaštigat ili cimitor su ali dopušćene. Te su sobon zeli naši praoci i pramatere iz stare domovine. Ter valjadu:-)

skroz namesto gonc

rič gonc se čudakrat upotribjava. imamo nekoliko riči , s kimi moremo gonc namestit, kotno n. pr. vas, čisto, potpuno, ča. Ima i rič zizma (sasvim), ali tu rijetko gdo upotribjava. primjerne rečenice: To je čisto nerazumljivo. Meni je to potpuno jasno. On je ostal ča do konca. Ali kako bi pravilno rekal:
  1. nu obloke gonc zaprit
  2. poj gonc gori
  3. tank još nij gonc prazan
Rešenja
  1. nu obloke vas? čisto potpuno ča zaprit.
  2. poj vas čisto potpuno ča gori.
  3. tank još nij vas, čisto, potpuno, ča prazan.
Potpuno ada svenek paše. Ipak gluši meru smišno. Na fileški kiritof san imal jako zanimljiv razgovor zis jednin bus-vozačen iz Hrvatske. Ko bi mi rekal, da je jezikoslovac bi mu to vjeroval! San ga pital: Kako kaže normalan čovljek u Hrvatskoj, ako želji da drugi potpuno zatvori prozore u autu?
On je rekal: Zatvori prozore skroz. Mislin da bi rič skroz ubogatila naš grad.-hrv. jezik. Nu obloke skroz zaprit. Poj skroz gori. Tank još nij skroz prazan. To ne gluši čemerno!