Je Petar Tyran asimilant druge vrsti?

U Hrvatski Novina 21.studena je Petar Tyran izrazil svoje mišljenje na sledeći način:

Ako roditelji znaju ča kanu, će je morati slušati i politika i škola! Željezno, komentar, 11.11.2008. - HN 47/2008 Opet smo — ili bolje odgovara: još uvijek smo — u dibokoj i teškoj jezičnoj diskusiji. A to je, naravno, povezano i sa školskim pitanjem, u ko je uklučena naravno i predškolska dob dice, dakle jaslice, čuvarnice i obdanišća. Da vrhu svega stoju roditelji i da će sve pasti ili opstati s roditelji, se po sebi razumi. Gdo neka sada riješi pitanje obdržavanja, očuvanja jezika, gdo neka bude odgovoran za većjezičnost i komu će se pak konačno rivati u cipele, da je pokopao većjezičnost u obitelji, u selu a tim u Gradišću? Videći, da je ovo sve aktualnije pitanje — iz gledišća onih ki se zalažu za opstanak hrvatskoga (i drugih manjinskih jezikov) — zeleni Gradišća su se sada pojačano spomenuli ove problematike i skupa s odgovornimi u školstvu i politiki kao i uz pomoć stručnjakov-znanstvenikov išću rješenje. Ovakove diskusije pravoda i pokazuju na to, da je vrlo teško diskutirati i raspravljati, ako diskutanti imaju različne razine znanja i iskustva u pogledu na ovu tematiku, ako imaju različne interese a pred svim i ako imaju različne cilje. Jedan pristup ovoj tematiki je romantičko-privatni: najvažnije da se očuva seoski idiom, znamda još i posebnosti unutar jednoga sela, a se pri tom još i „natica“ u tom, kako pak drugi govoru i se pak i naglašava „ali tako mi ne velimo, to ni po našu“. Drugi je gospodarsko-realni pristup jezičnomu pitanju. To znači: ča mi doprimi, ku korist imam od poznavanja ovoga (u ovom slučaju hrvatskoga) jezika i kade se njim pak morem služiti i s kim ga morem govoriti? Na ova pitanja ćemo najti i različne odgovore. Onim, kim je dost da se ovim jezikom samo doma služu (ako se tim jezikom uopće još služu — statistika ovde pokazuje na zapravo strašan pad poznavanja hrvatskoga jezika u Gradišću), u uglavnom dost da se dalje dā, posreduje domaći idiom. Onim, ki s hrvatskim jezikom kanu uspiti u većem prostoru, ki se kanu i s narodom čim bolje sporazumiti, ki se služi hrvatskim jezikom, će naravno pokusiti čim bolje svladati hrvatski standarni jezik — ča ne znači, da mora napustiti svoj domaći idiom, svoj seoski dijalekt ili regiolekt. Ovo pitanje za sebe moraju riješiti roditelji odnosno obitelji. Ako su pak za sebe odlučili, da kanu očuvati hrvatski jezik, ćedu pak i spoznati, da cilj more biti samo čim bolje, zapravo perfektno znanje hrvatskoga, kako je to i s nimškim. Gdo bi jur rekao da mu je vrhovni cilj u poznavanju nimškoga da zna govoriti rajnofski ili keresturski ili znamda kako govoru u Apetlonu ili u Šundrofu. Ako su pak odlučili za sebe, da kanu ne samo očuvati nego i dalje dati hrvatski, ćedu najti i put do politike, ka će se za to zalagati a tim i do školskoga sistema, ki će to ponuditi ča roditelji kanu.

Ki kani more zdola ov komentar komentirat. Ja ću to s djelon ovde učinit.
Ča je "asimilant druge vrsti"? asimilant druge vrsti = asimilant na drugi način = on/a ki/ka kani da se na gradišćanski škola samo službeni jezik Repulike Hrvatske podučava.
Peter pokusi der pokrenut anketu o tom pitanju u oni kraji Gradišća kade se još većina pomina po svoju, ko se seguraš.
U veleopćini Filež je velika većina sigurno suprot.
Zis tvojin gledišćen imaš morebit sporazumnjake u neki intelektualni krugi.
Kod naroda ali sigurno ne.
Kako veli englez: Zbudi se i zadani kafe!
Na koncu još kanin istaknut da ja niman nikakove predrasude prema hrvatskin standarnin jezikon.
Svenek kad mi neka rič po našu fali ili kad kanin izbrisat neki zažiljen madjarizam ili germanizam pogledan prvo u hrvatski standard (ankete, savjet, uvreda, skroz...)
I on se more nudit na naših škola.
Ali ne kao jezik ki nadomesti naš 500 let stari Grad-hrv. jezik.
Neke granice se nesmidu prekoraknut.
Jedan tovaruš me je nazval kad je Tyrana komentar preštal Pri dugjen razgovoru je skoval lipo geslo.

Naš jezik, kroz vijeke star Je mudrosti pun ormar

Napomena: ja hoteć pišen po filešku i mislin da je očividno da fileško-hrvatski nij jako odaljeno od hrvatskoga standarda, a kamoli od grad.-hrv. standarda. Pravoda ko bi pisal i diftonge (dvoglase) onda ........:-)